O blogu

20160630000200806

Postojim prvenstveno da ti kažem da taj put kojim si planirao da kreneš do svog cilja, vjerovatno neće biti put kojim ćeš tamo stići. Neka te to ne plaši i ne koleba. Prirodno je da biraš najkraći, ali često je onaj duži, trnovitiji i opasniji jedini koji te vodi tamo kuda si naumio. Budi spreman da nećeš sve vrijeme ići pravo, po asfaltu, lijepom vremenu i u kratkom vremenskom roku. Tu sam da ti kažem da ne trebaš da odustaneš kad počne da grmi, kad između dva brda ne vidiš most, sjeti se da postoje i ekstremni sportovi što znači spremi se na rizik. Ne širi krošnju kad vjetar počne da lomi grane, nijedno drvo to ne radi. Povij ih, sćućuri se, posavjetuj se, podijeli teret sa drugom, neznancem, onim koje spreman da te sasluša. Nikad ne znaš ko će da ti napravi most, skelu ili ispruži ruku da premostiš jaz. Nastavi da ideš, kreći se, hodaj, ljuti se i to je dio puta. I kad te iznevjere, to je odlično! Nastavi, ne zbog njih, zbog sebe. Ako si me čitao, sjetićeš se da sve ovo što sada pišem negdje u nekoj rubrici si kroz tekstove prepoznao. Mene su izmislili kao spomenik. Da vičem i urličem jer sam jedan takav put prešao. Pošao sam u pohod na Olimpijske igre u Rio. Nema sporta koji nisam na tom putu primjenjivao, ali sam normu ispunio. Da ne bih izgubio smisao, nastavio sam da pričam slične priče, da motivišem i budem javna zahvalnica svakom pojedinačno. Bitan je, i te kako bitan, i korijen, i list i cvijet i plod.  

Zbog toga, HVALA SVIMA, što su od mene načinili cjelinu!

Advertisements