Početna · Priče iz...

Šta kad razum izgubi?

Bio je to period života kada sam imala mnogo pitanja, a premalo odgovora. Premalo, a često su bili i nedorečeni, okrnjeni, izlizani…sve osim adekvatni. Pitala sam se šta ja to pogrešno radim kad mi se nijedna vrata na koja kucam ne otvaraju. A onda sam najzad shvatila da treba da pogledam kroz prozor. Pogled sa jednog prozora pružao se mnogo dalje nego što sam to prvobitno slutila, jer geografske daljine, sad shvatam, nisu ništa naspram daljina koje donose prošireni vidici stečeni uticajem novih iskustava.

Na jug Španije, tamo gdje korak govori flamenko, gdje se vrijeme mjeri tapasima, gdje se čula uživanja prosto ne trijezne, odvela me je Erasmus stipendija. Život i studiranje u Granadi – gradu nara, andaluzijskom malom raju za koji su se umjetnosti otimale, zaslužan je za mnoge odgovore koje sam dobila.

Slika 1 - Alhambra.jpg

Ni sad ne znam da li se o Granadi ljepše piše, pjeva, priča ili živi. Lijep je i kad cvjetaju narandže, kad šume ginkgo bilobe, kad zalazi sunce, pa čak i kad se studira farmacija. Ipak, posebnu ljepotu ima kad dozrijeva nar po kojem je dobio ime (Punica granatum). Kao da priroda nije bila dovoljno darovita, poklonila mu je Sierra Nevadu – planinu koja oduzima dah, ali i more da upotpuni idilu. Istorija je takođe umiješala svoje prste. Tako je nastala Alhambra – najčuvenije djelo islamske umjetnosti na tlu Španije, jedini dvorac iz doba mavarskih vladara koji je ostao djelimično nedirnut. Bogatstava za cijelu jednu državu, a samo pričam o gradiću površinski i brojčano sličnom Banjaluci.

IMG_1349

Odavde ni Gibraltar nije daleko. Za nekoliko sati stigneš do Maroka. Okreneš na drugu stranu, izbiješ na Atlantik. Putem ka sjeveru dostupna ti cijela Kraljevina – da ne poželiš nikad da se vratiš tamo gdje su ti korijeni!

Uvijek se zamislim i raspričam o ljepoti ovog parčeta zemlje kad god pričam o iskustvima iz Granade. Zato ću se vratiti onome što je primarno u ovoj priči, ali i u mom životu.

Farmaceutski fakultet u Granadi bio je jedan od odgovora koji sam tražila. Reakcija iz koje sam izašla kao gotov proizvod, iako sam još uvijek student. Fizički sebe vidim istu u ogledalu, ali transformacija ličnosti preživjela sam više nego ugljenik alotropskih modifikacija.

Slika 2 - Farmaceutski fakultet u Granadi.jpg

Studiranje na španskom jeziku u početku je više ličilo na problem nego na izazov, međutim, za mjesec dana, zaboravila sam da sam uopšte u zemlji u kojoj sam stranac. Nešto više vremena mi je trebalo da se naviknem na sistem predavanja, ispitivanja i učenja, ali sa ponosom mogu da kažem da je upravo to što sam iz njih stekla, danas moje najveće bogatstvo. Pored urođene odgovornosti i savjesnosti, dodatne je stvaralo saznanje da dolazim kao jedini predstavnik Bosne i Hercegovine, zemlje za koju mnogi misle da u njoj djeca odrastaju igrajući se puškama, da nemamo škole i ne daj bože normalan život. Veliki broj predrasuda i zadatak pred jednim malim studentom, što su me u Banjaluci ubijedili da jesam, da mijenja tu iskrivljenu sliku. Uspjelo se i u tome, baš kao i u promjeni doživljaja sebe.

Nedugo nakon početka akademske godine, postala sam predstavnik studenata, iako nisam razmišljala o tome ni da se kandidujem. Profesorka je na osnovu svoje procjene ko bi bio dobar za obavljanje te funkcije, napisala tri imena na tabli. Među njima se našlo i moje. Kolege iako jedva da su me poznavale, jednoglasno su me podržale. Podržavali su me i ostalim danima kad su trebale skripte, materijali, rad u paru, ali i kad je trebalo da se proveseli, slavi i živi van fakultetskih obaveza.

Podrške je bilo i od strane profesora, sve dok nije došlo vrijeme ispita. Tad smo i mi, Erasmus studenti, bili Španci i po istim pravilima nam se sudilo. Odnos profesor – student uveliko se razlikuje u Španiji i kod nas. Sličnost ovog odnosa je u uspostavljanju autoriteta, ali velika razlika u tome kako se on stiče. Profesori na Farmaceutskom fakultetu u Granadi su mnogo pristupačniji od onog na šta sam navikla. Tamo i studenti imaju svoj autoritet i mogućnost da ocjenjuju, jer je profesorima bitna povratna informacija po pitanju kvaliteta nastave, ishoda ispitnog roka, usvojenog znanja i slično. S druge strane, podstiče se motivacija kod studenata da ulažu u sebe, kritički razmišljaju, budu inovativni. Ukoliko žele, studenti imaju sve mogućnosti da realizuju ideje. Mnogo je cijenjen volonterski rad i neformalno obrazovanje, što me je posebno obradovalo i pozitivno iznenadilo.

Studenti i profesori su u ravnopravnom položaju, svako zna svoja prava i ona se poštuju. Zato su vrlo rijetki profesori koji nisu omiljeni među studentima.

Interesantno je pomenuti „Sainete“. Okarakterisala bih to kao retrospektivu studentskog života. Kolege završne godine, jedan dan u toku akademskog kalendara imaju pravo da organizuju događaj na fakultetu i u toku nastave, s ciljem proslavljanja završetka školovanja. Služi iskazivanju zahvalnosti učiteljima koji su ih izveli na pravi put, ali i da se kroz anegdote i farmaceutski humor prisjete puta koji su prešli. Datum nije fiksiran i događaj se drži u tajnosti od profesora. Međutim, oni nikad ne komplikuju scenario, rado se odazovu i učestvuju u manifestaciji.

U tom izobilju svega, najviše sam uživala u laboratoriji. Predivan je osjećaj napraviti onu, toliko puta zamišljanu kremu, za koju ovdje nismo imali supstance ili smo je napravili, ali umjesto za ruke, služila je za mazanje cipela; sintetisati propranolol kojem nije istekao rok upotrebe… A tek kako je lijepo kad možeš da pokažeš čari improvizacije i balkanskog načina života, još ispadneš pametan.

Na fakultetu u Granadi sam se prvi put susrela i sa laboratorijskim miševima. Na vježbama iz fiziologije i imunologije su neizostavni. U okviru  sedmice posvećene neuronauci bila je postavka sa radionicama i eksperimentima u naučnom parku pod nazivom „Istražimo mozak“. Praktično su nas proveli kroz predmet fiziologije i na vrlo jednostavan i zanimljiv način objasnili kompleksne teme. Upravo u tome leži ključ moje oduševljenosti obrazovnim sistemom u inostranstvu i politikom Farmaceutskog fakulteta u Granadi – kompleksno učiniti jednostavnim i svima razumljivim.

Slika 3 - laboratorija.jpg

I zbog svih tih otkrića kako zapravo može ono što se činilo nedostižnim, Granada mi je ponudila mnoge odgovore, ali je izronila još neka pitanja. Gdje li su to moje granice i šta ja to sve mogu?- kao najvažnija. Tragajući za njihovim odgovorima i ispitujući te limite došla sam do Argentine, naučnih istraživanja, Olimpijskih igara i još uvijek putujem. Koja li je to naredna destinacija u budućnosti? Odgovor ću dobiti kad se približi sadašnjosti. Ono što sigurno znam jeste da je volja ta koja nas dovodi do pobjede, kad nam razum kaže da „ne može“ i da smo izgubili.

IMG_9768

Tekst je objavljen u stručnom časopisu “Infopharm” br.17, izdanje jul 2017. godine u izdavaštvu Farmaceutskog društva Republike Srpske. Veliko hvala!

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s